novosti ...
evo ima puno puno toga novoga... još uvjek se izlazi... naravno... sutra mi je 17. rođendan... skinula sam fiksni aparatić konačno nakon 1, 4 godine... i tako neznam više kaj da pišem... oni koji me znaju znaju i kaj ima... a oni koji i ne njih vjerojatno ni nezanima tako da... pusa i pozz svima...
07.02.2008. u 11:06 | Broj komentara 0 | Print | # | ^... Jedna ljubavna priča ...
Mislim da je bilo vrijeme da vam ispričam priču..
Ušao sam s smiješkom u tu malu prostoriju nakrcanu ljudima, svi pomalo pripiti pjevali su neke pjesme. Pogledom proletjeh kroz sobu tražeći nju...
Ustvari da krenem od početka
Tog jutra sam krenuo da kupim cigarete u obližnji dućan, koji je kao i uvijek bio krcat starinama što su se muvali tamo cijeli dan. Sjedili ispred dućana, žicali pare za pivu koju bi odma naiskap popili, pa u roku od minute krenuli u potragu za novom. Već sam ih znao po imenu: Žuti, Joso, Vlaho i Topić. A tko ih ne bi kad koliko god pijani znali su tko je gdje i s kim šta radio. Naša Informativna Služba. Ponekad ih je čak i policija dolazila pitati za pomoć kad je bilo neko sranje na kvartu.. Ukratko znali su sve.
Te noći bila je pretučena.
Nisam za to niti znao dok me Joso nije povukao za ruku i rekao mi sto je bilo. "Mali jucer je bilo sranje kod Andreje." Matej, njen bivši je čekao kod njene kuće da se pojavi. Sam bog zna šta je htio od nje. Tamo negdje iza ponoći, ja sam radio, Ivan moj susjed ju je pratio kući. Pouzdan mali, znao sam da će ju čuvati. "Ivan je u bolnici" nonšalantno je rekao Žuti. "Koj’ kurac" pomislio sam. No priča se već izvrtjela u mojoj glavi.
Matej ju je čekao, ona je došla s Ivanom, ovaj je poludio i prebio ga. Puko je definitivno. Otkako mu je stara poginula, stari mu se propio, Andreja prekinula.. više nije bio svoj. "Neće to samo tako proći!" Joso me je pogledao kroz krvave oči, što od alkohola, što od nespavanja i prošaputao.. "Pazi se mali, znaš da nije sasvim svoj."
Krenuo sam prema njenoj kući..
Ako je dobro bit će doma, ako nije ubit ću ga.
Kucam... ponovo...
Zvonim... nitko ne otvara.
Idem oko kuće na stražnja vrata, možda su u vrtu. Nema nikoga, sve je zatvoreno. "Andreja!" poviknuo sam.. nema odgovora.. "Andreja!!" Susjedina mala je izašla u dvorište: "Saša dođi.. Andreja je u Draškovićevoj, starci su kod nje, nije dobro... "
Ovaj dio se niti ja ne sjećam najbolje. Znam da sam nešto promrmljao i otrčao doma po auto. "Šta joj je.. Šta joj je.." mislio sam cijelim putem do bolnice
Ušao sam u onaj smrad sterilno čistog prostora koji se može osjetiti samo u bolnicama. Smrad kemikalija pomiješan sa hrpom staraca koji šire osjećaj, ne miris, osjećaj truleži. Nešto je govorila, nisam je bas doživljavao. Gledao sam u punu čekaonicu jeli tu Tomo, njen stari ili majka teta Katarina. "Izvolite" i ruka na mom ramenu me prenulo iz tog stanja. Pogleda ne mičući s čekaonice pitao sam "Andreja Marić, gdje je?" "Ne znam" bio je odgovor. "Šta ne znaš, koj’ kurac stojiš tu, pogledaj mater ti jebem blesavu!!" "Kako se ti to razgovaraš! Je li?!" odgovorila mi je brkata sestra u bijelom... "Jučer je dovezena, Andreja Marić, gdje je?!" U tom trenutku sam snimio njenog starog kako izlazi kroz vrata i ide prema aparatu za kavu.. "Striček Tomo" uzviknuo sam i potrčao prema njemu.. "Gdje je?" pitao sam, ali vidjevši suze u njegovim očima ostao sam skamenjen. "Saša.. Matej je jučer... Potres mozga... vilica... kritično.." je bilo sve sto sam čuo... "Gdje je?!" kroz suze sam prozborio "Gdje je?!". Odveo me gore na prvi kat, a svaki korak je bio teži od drugoga. Teta Katarina je stajala pored vratiju i gledala u njih. Na njoj se vidjelo da je tu cijelu noć proplakala. "Teta Katarina" rekao sam i primio je za ruku.. Ona me zagrlila i kroz jecaje sam čuo kako šapće njeno ime "Andreja.. moja Andreja". Ostao sam s njima jer za drugo nisam imao snage.
Njene oči, miris njene kose, njen osmjeh koji sam gledao dok sam je držao u svojim rukama su mi konstantno letjeli kroz glavu.
Točno se sjećam svakog trenutka, koji sam proveo s njom. I dan danas kada osjetim parfem koji je nosila stanem i sjetim se..
Doktor je došao kasnije i pozvao Tomu da dođe. Nešto mu je prošaptao, a on je zaplakao i pao na koljena. Teta Katarina me uhvatila za ruku i zavrištala. Ja sam samo bespomoćno sjedio tamo, ne vjerujući dok su mi suze klizile niz obraze.
Odveli su ih da ju vide posljednji put, a ja sam ostao sjediti na stolici; ne shvaćajući.. kako??.. Zašto??
Ustao sam se i nogama kao od olova, korak po korak boreći se sam sa sobom ušao u sobu.
Ležala je na krevetu, plava kosa koju je uvijek držala u repu bila je raširena po jastuku. Usnice koje sam ljubio bile su plave, lice blijedo, bez boje. A njene oči koje sam satima bez prestanka gledao bile su zatvorene. Izgledala je kao mali Anđeo, kao da spava, a ja sam čekao samo da otvori te oči i da se nasmije.. Ali nije.. Više nikada..
Ušao sam s smiješkom u tu malu prostoriju nakrcanu ljudima, svi pomalo pripiti pjevali su neke pjesme. Pogledom proletjeh kroz sobu tražeći nju...
....Kad odjednom suze su krenule teći niz moje lice kada sam se sjetio da je nema. Da je nema u mojim rukama, da nema onog smiješka kojeg je čuvala samo za mene, da nema tih usnica niti tih očiju..
I plakao sam....
I plačem i dan danas kad se sjetim, makar je prošlo puno vremena..
I plakat ću..
Jer ja ju.. još uvijek Volim.
.... neznam naslov ...
eto samo da vas obavijestim da je za novu bilo ono super super super ... moglo je i bolje al nasmijala sam se kako već dugo nisam i plesala cjelo vrijeme ... i bilo je prejebeno društvo... i vratila sam se u 8 doma... a jučer to je bila subota sam bila u bestu na partyju bio je dj TRB bilo mi je PREJEBENO.... tako je bilo zakon i potrošila sam sve skupa 140 kn i nije mi žao samo što ću se sada neko dulje vrijeme oporavljat od ove financijske krize ... al isplatilo se još samo da je moja ninach htjela malo više plesat al znam ja nju tako da mi je drago kaj je uopče išla plesat... hvala ninach :) bile smo do 6 ujutro još su tonka i vikica bile s nama do negdje 3 ujutro pa su otišle ... praznici prebrzo prolaze i čak brijem da ču pročitat prvi put lektiru u ove 3 godine... ma kome ja muljam znam da neču knjiga ima brijem 500 str. da je Harry Potter ma pročitala bi isti dan al ovako... idem na talijanski čak brijem da sam nekaj i skužila i bila sam svaki put al ja i ena smo si odlučile u sri uzet malo slobodno jer smo zaslužile... i ništa ljudi ak imate prilike otić na neki party oditeeee ... pogotovo u LJubljanu jer se ipak nemogu uspoređivat Best i LJubljana... i uživajte....papa svima...
06.01.2008. u 16:58 | Broj komentara 3 | Print | # | ^... praznici ...
evo kako teku moji praznici... stalno sam išla s kave na kavu... nisam bas išla van van... malo je bilo nezadovoljnih u vezi nove godine al to je sad sve dobro prošlo i sve je rješeno na opće zadovoljstvno svih ljudi... i tako jučer sam dala pare za botinec... dakle sigruno je 100% sutra i preksutra sam u botincu... jej... imam nove hlače i novu majicu za novu i baš sam si fancy ... jedino mi je dopizdilo to što sam bolesna i već se tri dana lječim doma tak da slučajno nebi bila u komi za novu... i odbila sam otić doktorici unatoč prijetnjama ljekarnika da moram otić jer mi neželi dat ljekove i bit odgovoran za moju smrt... ja nisam htjela otić jer bi mi uvalila sigurno antibiotike a nemislim bit trijezna na novu godinu tak da sam se sama lječila doma i super mi je... još samo danas da izdržim doma sa starcima i debilima od buraza i sestre... i sutra se cjeli dan spremam za novu i dođem kad oću doma... ma presavršeno... ajoj da zaboravila sam vam reć kak sam se burkala na talijanskom... dobro nisam bila sama bila je naravno i enica samnom... išle smo na talijanski i mi sjednemo u razred i ženska počne prozivat i neprozove nas i ja ona neznamo kaj ćemo bilo nam bed i samo se počnemo smijat i ena se digne... i kaže mi smo u krivoj grupi... i shatimo da smo mi u 12 a ne u 10 i završimo opet kod iste profe samo u 12 sati i ona čita popis i mi opet završile u krivoj grupi i onak žena...nas gleda kaj niste vas dvije i prošli put fulale grupo...a ja i ena lom... i tako smo ljepo taj dan bile na talijanskom sa ljudima koji pet godina uče talijanski... i nisam razumijela ni jednu jedinu riječ jer su sve i učenice( da opet sam upala u ženski razred, očito mi je suđeno) i profa samo na tal pričale... još se nikad u životu nisam osječala tako glupo i mutavo ko tad... al moglo je bit još i gore neznam šta al nadam se da je moglo... al onda smo u petak dopale u normalno grupu di ima ljudi koji (ne)znaju isto ko i ja i ena i tak sam bila sretna... mada mislim da ću se sljedeći put upisat u vrtićku skupinu jer oćito tamo pripadam... neznam kaj je još bilo mislim da je to to jer doma mi se nedogađaju bas neke super stvari... e da ovo je moje popis poklona za Božić:
-parfem i mljeko za tjelo i kupka Cindy Craford
-šteka pljugi... da znam... presavršen poklon... od mamine frendice
-nešto šminke
-neka vezica za mob al mi se nesviđa...
-onaj pirsing
-i to je to...
sad mi se čini da sam dobila tako malo toga...al dobro bio je dobar ulov ove godine... i još me opet čopila pretjerana želja za tetovažom... joj samo da imam para... ak netko ima želju platit mi da se tetoviram slobodno... neznam kak bi mogla skupit te sve pare... zapravo neznam ništa jer neznam kaj bi si tetovirala i di... naravno imam par ideja... zasad me fasciniraju vile... al moram vidjet još... neznam kaj da napravim sa sobom... al nešto moram... zasad pozdrav svima... i ljepo se provedite za novu godinu... budem vam stavila slikicu kak sam izgledala za novu tak da opadnete u nesvijest... naravno od moje debljine... hehehe... šalim se u novoj majici se nevidi moj sexy trbušćić... tak da je sve ok... kissssssss
I na kraju jedan mali dobar savjet svima .......
...teško je preboljeti nekoga koga si jako voljela...
...teško je gledati njega u zagrljaju druge...
...sjeti se...
...zašto si mu opraštala...
...zašto si mu vjerovala...
...ako se prije poigravao ...
...ako prije nije znao voljeti...
...pusti ga...
...sjeti se...
...možda si to učinila ti...
...možda si ga naučila voljeti...
...ne spuštaj glavu kad ga vidiš s drugom...
...digni je ponosno...
...pokaži mu da te nije vrijedan...
...dopusti si da se ponovno zaljubiš...
...X-mas...
KAD ANĐELI UPALE BOŽNICNU SVIJEĆU, A TISUĆE ZVIJEZDA KAD ZAPOČNU PIR ZNAJ DA TI ŽELIM LJUBAV I MIR... SRETAN BOŽIĆ!!!
... BIG CHRISTMAS KISS...
Go to ImageShack® to Create your own Slideshow
...evo me...
neznam kaj da pišem... ima svašta novoga... al ništa posebno... sve je super... idem van, u školi sam prošla (nije bitno s kolko, bitno je da nema sulja), imam cjele praznike za spavanje, idem na tečaj talijanskog sad prek praznika, kupila sam nove hlače za novu godinu i našla presavršenu majicu, nadam se da će mi je majkica kupiti... stvarno mi je prebrzo preletjela ova godina sad je već banjak a ja imam osjećaj da cu se sutra probuditi kao starica i da ću shvatiti da mi je život preletio... samo se nadam da ću imati nekog pored sebe tko me voli i tko me cijeli život volio... mada ja nisam te sreće da dobijem ono što želim no nikad se nezna... završit ću ko starica sa deset mačaka i djeca će pričati da sam vještica... hehe... a kaj ćeš nisam ja kriva... joj nemogu se sad sjetit ničeg novog mada znam da jos ima toga... osim kaj sam zaspala dva dana za redom u školu i raska je provjeravala dal sam došla i neznam kaj sve ne... al nije bed... čestitam svom pametnom razredu jer nema ni JEDNE JEDINE zaključene jedinice iz ničega... bravo mi... moja tina mi je kupila poklon za božić NOVI PIRS... stavit ću slikicu... i moj tatica mi je kupio Harryja Pottera i darove smrti... to je sedmi dio za one koji neznaju... :) mislim da je to sve od mene za sad... pussssssa svima... pogotovo mojim curama... puno vas volim...
P.S.
ovo je moj božićni poklon... dupinčići... 
ufff... naporan vikend...
evo javljam se nakon duljeg vremena... bila sam par dana u Šibeniku jer mi je dida umra... umro je na mamin rođendan u četvrtak tako da sam u petak ujutro već bila u šibeniku... baš mi je bilo super sa ovom ekipom iz ražina... išli smo na kave... zajebancija nisam ih vidla jako jako dugo... i dobila sam ono što sam htjela jako dugo.... hehehe... ima veze sa mojim bivšim dragim... posvađala sam se starim... i ostavio nas je sve u Šibeniku tako da smo tek danas došli autobusom... didov sprovod je bio baš ljep... zadnji put svi na okupu... pošto su jedan ujo i ostatak familije posvađani i ovo je stvarno zadnji put da su na okupu... u subotu sam isto tako malo izašla... u nedelju također... još sam otpratila rođaka na stanicu u Split... vidla sam malu Martu od rodice kćer koju sam vidla zadnji put sa dva tjedna... a sad već ima godinu i pol... preslatka je mala... sad bi trebala ujutro u školu a bas mi se neda... još učit za ovaj tjedan... katastrofa... ujo i ujina su mi tako digli tlak sa svojim predavanjima... "ti živiš u zagrebu, on je pun droge, prostitucije, svi se opijaju da si moja kći ja te nebi nigdje pušta... "... stvarno su mi se popeli na vrh glave tako da brijem da ni ovo ljeto neću kod njih jer neda mi se toooooooo više slušat od nikoga kamoli od ljudi koji su odrasli u pripizdini a sad žive u ražinama... tako su mi kratki živci... starci su mi ih skratili svojim pripovjedanjima... ko fitilj... sve su uništili... tako je sve išlo savršeno... al ne moraju me zajebat i sjebat... nisam pila 3 tjedna... ovaj vikend nema tog boga koji će me zaustavit da ne pijem.... ako treba sama ću na klupici ko zadnji alkić pit didovu rakiju... ajde ljudi vidimo se u školi... i hvala na svim porukama sućuti... volim vas sve puno puno....
nadam se da je u raju približno ovako...
evo i mene...
nisam dugo pisala al nema puno toga novog kod mene... ispravila sam matematiku... i dobit cu harryija... onda u subotu nisam bila vani, mislim bila sam samo sa par cura na kavi i tak smo se malo zajebavale... i radile plan za sljedecu subotu... nadam se da cemo uspjet jer mislimo ic u Titanik u kojem nisam bila jako jako dugo a planiram jos duze otic tamo...internet mi je tako spor da mi se uopce neda bit na netu zapravo ni nikaj al nemogu si pomoć jednostavno to mi je zanimacija postala... i bila sam kod Dijane u samostanu tak malo se nina zanimala za fakultet ja sam isto dosta toga saznala i tako... škola sve super... nemam bas loših ocjena samo treba ispravit stare... jos uvjek sam dobre volje.. bar donekle... mislim trudim se da sve bude super... i je al opet neznam koji mi je jer sam bas sjebana... ma samo da jos prođe ovaj tjedan pa počinjem normalno izlazit jer se tulumi i izlasci samo redaju i to mi je super...samo jos nisam sigurna di cu za novu... al ima vremena... nadam se al dobro di god završila bit ce prejebeno samo da sam sa dobrom ekipom... pusa svima...
Sveta Elizabeta Ugarska... to sam ja... hehe
tako sam ja jučer saznala da mi je jučer bio imendan al nitko mi nije čestitao jer ni ja nisam znala da mi je imendan... no nazvala me moja teta iz Italije... i tako sam ja ovaj postek odlučila posvetiti Elizabetama... pričala bi vam kak je bilo na tulumu... al se nesjećam... al bilo je jebeno do trenutka kad mi je postalo zlo od malo ipak previše tekilice... sad sam shvatila da nemogu pit tolko bambusa i zalit to sa jedno četri tekile... eto neko novo saznanje...
Sveta Elizabeta Ugarska (Bratislava, 1207. - Marburg, 17. studenog 1231.) - katolička svetica, kći ugarsko - hrvatskog kralja Andrije II.
Elizabeta je bila princeza, kći ugarsko - hrvatskog kralja Andrije II. S trinaest godina, udala se za tirinškog grofa Ludovika. Dala je sagraditi bolnicu, kraj dvorca, da se osobno brine za bolesnike. Obitelj se tome protivila. Potajno je hranila gladne, siromahe i bolesne. Jednom je, prema legendi, grof zaustavio Elizabetu, s ciljem da vidi što skriva, a kad je otvorila pregaču haljine, umjesto kruha koji je tamo bio prije minute, pojavile su se ruže. Nakon smrti grofa Ludovika, prodala je sve imanje, prihvatila siromaštvo, i brinula se za svoja tri sina te za bolesnike i siromahe. Za velike gladi u Njemačkoj, pomagala je siromasima.
Zaštitnica je pekara, prosjaka, bolesnika, siromaha, humanitarnih djelatnika, bolnica, udovica, ljudi u progonstvu.
Papa Grgur IX. proglasio je Elizabetu, svetom 27. svibnja 1235. u gradu Perugi u Italiji.
Spomendan joj je 17. studenog. Godine 2007. slavi se širom Europe 800. godišnjica njenog rođenja.
ŽENE SU ZAKON!! HEHE
Ovaj zanimljivi tekst sam iskopala na internetu... meni je bas zanimljiv a pošto je u mome životu sve po starom jer je radni tjedan a tek u subotu mi se događaju predobre stvari... za sada proučite ovaj tekst... a sutra odnosno preksutra vam pišem kako je prošao ninin rođendan... hehe... bas ce bit super... jedva čekam... škola se stvarno popravlja... čak brijem da sam ispravila matišu... ak jesam dobivam Harryja Pottera!!! tak da jos uvjek sve super kod mene... al predugo mi je sve super nekaj će me sjebati... znam kad sve ide kako treba da nekaj nevalja... al da bar jos malo mogu uživati u ovome... 
U New Yorku je nedavno otvoren dućan u kojemu žene mogu izabrati i
kupiti supruga.
Na ulazu su izložene "upute za upotrebu";
- Možete posjetiti dućan SAMO jedanput
- Postoji 6 katova i karakteristike muškaraca se poboljšavaju što se
više penjete
- Možete izabrati bilo kojeg muškarca na katu na kojem se nalazite,
ili se popeti na sljedeći.
- Ne možete se vratiti na kat ispod.
Jedna žena odluci posjetiti dućan i naći partnera.
Na vratima prvog kata piše
Ovi muškarci imaju posao.
I žena se odluci popeti na sljedeći kat
Na vratima drugog kata piše
Ovi muškarci imaju posao i vole djecu.
I žena se odluci popeti na sljedeći kat
Na vratima trećeg kata piše
Ovi muškarci imaju posao, vole djecu i nevjerojatno su zgodni.
Wow, pomisli žena, ali osjeća da se mora još popeti
Na vratima četvrtog kata piše
Ovi muškarci imaju posao, vole djecu, nevjerojatno su zgodni i
pomažu u kućnim poslovima.
Nevjerojatno, pomisli žena, teško se mogu oduprijeti da ne uđem, ali
nešto je tjera i ode na sljedeći kat.
Na vratima petog kata piše
Ovi muškarci imaju posao, vole djecu, nevjerojatno su zgodni, pomažu
u kućnim poslovima i vrlo su romantični.
Žena odluci da uđe, al je u zadnji čas nešto spriječi, i na kraju
ode ipak na šesti kat.
Na vratima šestog kata piše
Posjetiteljica ste br. 31.456.012. Na ovom katu nema muškaraca, ovaj
kat postoji da bi se pokazalo koliko je nemoguće zadovoljiti jednu
ženu.
Hvala vam sto ste posjetili nas dućan.
